Život u zajednici opisali su nam i kroz svoje prostore proveli Boris i Thomas. Pričali su nam o teškim životnim situacijama, mladenačkoj radoznalosti ili nepromišljenosti zbog kojih su mnogi završili u raljama ovisnosti (alkohol, droga, kockanje...) iz kojih se nisu mogli sami izvući. Sreću i ozdravljenje pronašli su u zajednici Cenacolo, odnosno - školi života, kako ju je prozvala njezina osnivačica, majka Elvira. O njoj i njezinom radu pogledali smo i kratak film. Učenici pažljivo slušaju svjedočanstva. Drugačije je to nego kad im pričaju roditelji, odrasli...

Oko dvorca sve pulsira životom, svi su u pokretu. U radionicama se proizvode razni suveniri od keramike i drva. U staroj štali smješteno je desetak krava, konj, dva magarca. Veliki prostor oko dvorca obrađena je zemlja. No, rad u zajednici nije svrha samome sebi. On služi tome da štićenici bolje upoznaju sebe i da korisno utroše vrijeme. Duhovna dimenzija je presudna (molitva, krunica, klanjanje, sveta misa), ali i međusobni razgovori. Misu najčešće predvodi don Ivan Filipović, bivši štićenik Zajednice, a danas svećenik i njezin duhovnik.

Vraćamo se u naš Kraljevec puni dojmova. Izbliza smo vidjeli mjesto gdje se čovjek u nevolji može vratiti sebi i Bogu.

FOTOGALERIJA